Desno oko Fukio Nakagawae nervozno je igralo dok je gledao kroz prozor svoje kancelarije u mestu Aichi, istočno od Nagoye. Iza njega, u neprijatnoj tišini, nalazilo se nekoliko viđenijih ljudi kompanije Toyota, sa glavama pognutim u dubokom poštovanju i isčekivanju odluke svog šefa. Avgustovska vrućina samo je potcrtavala napetost koja je vladala u sobi i činila da minuti provedeni u ćutanju i čekanju traju kao godine. Iza Nakagawae, sa jedne strane, nalazile su se računovođe i ekonomisti koji su ga ubeđivali da Toyota ima i više nego dovoljno sredstava da izgura taj projekat ali da je predviđena zarada nikakva i da će njegova kompanija najverovatnije gubiti novac. Sa druge strane, nalazili su se inžinjeri i dizajneri koju su vatreno zastupali stav da je razvoj modela već u poodmakloj fazi i da ne zahteva puno da se završi, da je taj model prava stvar za Toyotu i da će time pokazati celom svetu kako je Toyota sazrela u naprednu i sveobuhvatnu fabriku u samom vrhu svetske industrije.